Leper, Leprosy, leperolony, lepra, guba, gubavac, kuga,Aussätzigen,lebbroso, lebbrosi,lebbra, Rabska Fjera, Giostra,Rab, Poreč, Parenco
| O bolesti gube /lepre/, pjesme, vicevi, linkovi.... |
|---|
   |
|---|
| Prema raspoloživim podacima Svjetski dan gubavaca je 30.01. ili 28. 01. |
|---|
| Šibenik sajam 2009 |
 |
 |
 |
||||
Pjesma gubavcu "Franjo, ne boj se, Franjo, pogledaj kako prolazi, Poljubi gubavca i otkrit ćeš Franjo, hvala ti što u njemu ljubiš me Franjo i gubavac Kad se jednoga dana Franjo usrdno molio Gospodinu, primio je ovaj odgovor: ''Franjo, sve što si na tjelesni način volio i želio imati, moraš prezreti i zamrziti, ako želiš spoznati moju volju. A kad tako počneš raditi, ono što ti je prije bilo slatko i ugodno, postat će ti nepodnošljivo i gorko, a u onome od čega si prije zazirao nalazit ćeš veliku nasladu i neizrecivu ugodnost.'' Obradovan svim ovim i ohrabren u Gospodinu, kad je jahao nedaleko od Asiza, sreo je jednog gubavca. A jer je od gubavca mnogo zazirao, prisilio je samoga sebe, sjahao s konja, dao mu denar i poljubio ruku. Primivši od gubavca poljubac mira, ponovno je uzjahao konja i nastavio svoj put. Otada je počeo sve više prezirati samoga sebe, dok nije uz pomoć Božje milosti prispio do potpune pobjede nad samim sobom. Nakon nekoliko dana uzeo je mnogo novaca i otišao u sklonište gubavaca. Sve ih je zajedno sabrao i svakom je pojedinom udijelio milostinju i poljubio ruku. Odlazeći odande, osjetio je kako se ono što mu prije bijaše odvratno, tj. vidjeti gubavce i dotaknuti ih, preobratilo u nasladu. Snagom Božje milosti postao je gubavcima blizak i prijatelj, te je, kao što sam svjedoci u svojoj Oporuci, među njima boravio i ponizno ih posluživao. Lepra (guba) u našim krajevima U naše je krajeve guba stigla s Turcima i problema je bilo sve do 1894.godine kada je u Sarajevu otvoren prvi leprozarij, a kasnije i u Metkoviću. Dubrovnik je već 1272. godine imao svoj leprozarij, odnosno lazaret, a kasnije se otvaraju u Čazmi, na Čiovu, oko 1500. u Zadru a kasnije na otocima Ošiljak i Galevac. Za brodove je karantena bila u Petrčanima a u Arbanasima za karavane koje su dolazile kopnom iz Bosne.Početkom 20. st. u Dalmaciji je bilo svega 7 gubavaca. Da bi se spriječilo širenje bolesti namjesništvo u Zagrebu naredilo je da se u Metkoviću pronađe mjesto za leprozorij, gdje bi se smjestili svi dalmatinski gubavci. Svega 2 km od grada, u predjelu Pavlovača podignut je 1905. posljednji leprozorij. Uz bolesničke sobe tu je bila i ambulanta i kapelica. Smrću većine bolesnika 1925. leprozorij je ukinut. Kao kuriozitet navedimo da se u župnom uredu u Metkoviću čuva pinceta kojom je svećenik davao Sv. Pričest bolesnicima.Razvojem medicine odnosno otkrivanjem cjepiva protiv gube te se kolonije postupno zatvaraju. Niti danas ta bolest nije potpuno iskorijenjena a najraširenija je u Indiji, Brazilu i nekim Afričkim zemljama. Bolest se uspješno liječi u početnoj fazi i to koktelima jakih antibiotika. U Dubrovniku se još od 13. stoljeća provodila odluka o izolaciji gubavaca. gubavce su smještali izvan gradskih zidina, na današnjim pelinama (danas su peline unutar zidina, ispod tvrđave minčeta. kako je nailazila nova zaraza ili nova bolest, izolacijski se prostor proširivao ili se nalazilo novo. tako je u vrijeme epidemije lepre osnovan 1306. godine prvi leprozorij, pred istočnim gradskim vratima (današnji predio ploče), odnosno mjestu na kojemu su u 17. stoljeću već sagrađeni lazareti. Danas se lazareti zovu lazaretima, a kulturni program, alternativna umjetnost i druga događanja nose naziv karantena, pa se, bar po imenima, čini da je tu i vrijeme stalo. |
Guba - Lepra Kronično zarazno oboljenje Lepra ili guba je hronično zarazno oboljenje koje se češće sreće u područjima sa vlažnom i toplom klimom. Uzrok nastanka
Klinička slika
Lepra lepromatosa (tip L) je najteži, anergijski i veoma zarazan oblik bolesti jer se uzročnik nalazi u velikom broju u promenama. Manifestuje se prisustvom nodoznih (čvorastih) ili pločastih infiltrata u simetričnom rasporedu. Promene su bolne i na temperaturu neosetljive. Lokalizovane su pretežno u području glave, na koži lica, na nosu, ušnim školjkama, ali i na drugim delovima tela. Česta su teža oštećenja kose, druge dlake i noktiju. Najčešće je ledirana sluzokoža nosa (hronični atrofični rinitis) što je praćeno otežanim disanjem, destrukcijom nosne pregrade, ulegnućem nosa. Nakon iščezavanja promena ostaju ožiljci. Lepromatozne promene mogu da se razviju i na drugim organima i sistemima obolelih (respiratornom, oku, kostima). Limfne žlezde su najčešće uvećane. Javljaju se i neurološke promene praćene paralizom. U toku terapije, naročito u početku moguće je ispoljavanje tzv. "lepra reakcije" u vidu pogoršanja simptoma sa visokom febrilnošću što može po bolesnika da bude fatalno. Česte su glavobolje, groznica, bolovi u zglobovima.. Prognoza svih oblika lepre zavisi od preduzimanja terapije u odnosu na evolutivni tok bolesti. Prognoza je najlošija kod lepromatozne lepre. Dijagnoza
Lječenje
Posljednja kolonija gubavaca Otočić Spinalonga nalazi se u blizini istočnog dijela Krete, kod gradić Elounde. U prošlosti je otok bio pod vlašću Venecije - 1579. godine su na ruševinama akropole izgradili venecijansku tvrđavu, koja je služila za obranu od Turaka sve do 1715. godine. Otočić je poznat kao posljednja kolonija gubavaca u Europi. U tu je svrhu korišten od 1903. do 1957. godine. Posljednji gubavci su s otoka otišli 1962. godine. Svi oni koji misle da je ovo bilo mjesto gdje se zaražene gubom ostavljalo da umru u bolovima, zaboravljeni od svih, grdno se varaju. Naime, gubavci su na otoku doslovce živjeli u luksuzu, tako da je bilo i onih koji su dolazili živjeti na otok, potjerani bijedom, unatoč tome što nisu bili zaraženi. Zahvaljujući Englezima, na otok je dopremljen generator, te je prvi na tom području imao električnu energiju. Jednom tjedno su bolesnici imali prilike uživati i u kazališnim predstavama te kino projekcijama. Otok danas U današnje je vrijeme otok namijenjen turističkim razgledavanjima. Najmanje jednom godišnje, zbog uspomena koje ih vežu za Spinalongu, otočić posjeti i nekolicina izliječenih gubavaca, od kojih su neki živi još i danas. Guba, jedan od najtežih bolesti koja od pamtivijeka pogađa čovjeka. Okrutna bolest zbog koje se čovjek polagano raspada, postupno mu otpadaju koža, prsti, a onda i cijeli udovi. Bolesnici nisu samo patili zbog bolesti, već i zbog izgnanstva iz društva koje nije moglo podnijeti blizinu ovih jadnika. Između njih i majke Eugenije razvit će se poseban odnos iz kojega će izrasti mnoge velike stvari. Odnos koji započinje 1939. u Obali Bjelokosti, na putu iz Daboua u Memni, gdje nailazi na gubavce koje su živi zakopani u pijesak tako da im samo glava viri. Neki viču, neki zapomažu, a neki su u bunilu zbog gladi i vrućine. Kopajući golim rukama majka je iz vrelog pijeska izvukla one koji su još pri životu. U obližnjem selu saznaje da gubavce otpremaju na obližnji otok Desiree (hr. priželjkivani). Mještani u strahu od ovoga velikog zla ostavljaju zaražene na otoku s kojega ne mogu pobjeći. Svako toliko pokraj otoka pođe brodica koja brže-bolje na obalu izbavi živežne namirnice i pobjegne. Tu nastupa majka Eugenia. S hidroavionom dolazi na otok i s obale primjećuje prestrašena lica koja počinju izranjati iz džungle; unakažena tijela koja s nevjericom gledaju kako im se jedna malena žena, sva u bijelom približava. Majka Eugenia bez bojazni započinje razgovor s ovim nesretnicima, saznaje njihove probleme, njihove želje; iz ovoga razgovora rodio se projekt grada za gubavce. Bit će to grad koji će izroniti usred prašume. Majka odlazi u Abidjan kako bi ishodila 200 hektara zemlje 15 km od mjesta Dunque za projekt. U planu je osmislila kuću za svakoga gubavca, školu, bolnicu, igralište, kino, crkvu i sve ostale stvari. Sve je ovo izgledalo kao utopija. Što se tiče nabave sredstava za izgradnju, tu je veliki dio odigrao Raoul Follereau, čovjek koji je slijedeći stope majke Eugenije kasnije biti prozvan apostolom gube. Majka po povratku u Lion pripovijeda o patnjama gubavaca: o dječacima bez ruku i s izobličenim licima koji spavaju na tlu, o mladim ženama koje su poludjele zbog gladi. To svjedočanstvo boli dopire do Follereaua koji odlučuje pomoći. U vrijeme rata, usred okupirane Francuske uspijeva prikupiti novac za gradnju. Izgleda da je milosrđe više zarazno nego guba. Adzope, taj grad milosrđa, počinje sve više izranjati iz džungle. Deset godina se još vodila bitka s prašumom, ali napokon 1951. san je bio u potpunosti ostvaren. Na svjetski dan gubavaca, 28. siječnja 1971., Adope je prerasla u Nacionalni institut za lepru. Čak i danas slovi kao jedan od vodećih afričkih i svjetskih centara svoje vrste. Najveći problem s gubom je to da ne postoji lijek za nju. Ali i tome će nepredvidljiva majka Eugenia naći rješenje: otkrila je prvi lijek za gubu, radeći ga iz sjemena biljke chalmogras (scialmográ). Ovaj će lijek kasnije biti istraživan i dalje razvijan na Pasteurovom Institutu u Parizu. | Vicevi o gubavcima Gubavica i sin Dodju mama i gubavac kod doktora i kaze doktor mami: Baš vam je guba sin.
Naša je mala curica dobila menstruaciju pa umačemo. Osnovali GUBAVCI bend Šta je GUBAVAC na vjetru? Sto je GUBAVAC u vodi? Što su 22 GUBAVACA u bazenu? -CEDEVITA Dođe gubavac u disco i RAZBACA se Gubavac i kurva Jebu se gubavac i sidašica. Kad su završili, sidašica reče: Studenska menza Jede student u restoranu, kad dolazi gubavac i sjeda preko puta njega. Poslije pet minuta student se zakaslje, zamalo da povrati. Nato ce gubavac: Gubavci na eksovima(Droga) Pričaju dva gubavca "na bombonu" i pri tom ih "pere" ljubav. Pa kaže jedan drugome: Narkoman i gubavac Zatvorilo narkomana i gubavca u istu celiju. Narkic samo sidi i pusi, na Sex gubavaca Dolazi u društvo tek zaražen gubavac, sav sretan i kaže: "zamisli , što mi se desilo dok sam šetao poljem, pored pruge. i naidjem ti ja na jednu dooooobru gubavicu, leži na travi, ja skočim na nju, pa smo se sexali čitav dan, u sto poza..." Glad Mama, mama, tata guba se ispovracao po stolu! Guba tata i sin Dođe tata guba doma i pita sina: - Sine, zašto ne ideš van igrat nogomet? |
|---|
